U zemljama EU i šire Crkva plaća porez za sve svoje aktivnosti, poput ostalih tvrtki (crkva je korporacija, morate se složiti) i građana. Porez, naravno, ne plaćaju samo kršćanske vjerske institucije, već i druge.
Kod nas se crkva financira novcem iz državnog proračuna, što znači da svaki građanin Republike Hrvatske, pripadao on nekoj vjeri ili ne, daje novce crkvi, bez obzira na to hoće li taj isti građanin ikada posjetiti bilo koju crkvu. Takva je situacija apsurdna, s obzirom na trenutno stanje u državi. Svi znamo da mnogi od nas jedva krpaju kraj s krajem i ako već određeni dio našeg novca odlazi u državni proračun, neka se iskoristiti pravilno, tj. za dobrobit ovog naroda. Država Katoličkoj crkvi svake godine daje oko 300 milijuna kuna, ali Vlada pored toga na račun klera u Hrvatskoj i Bosni zna uplatiti godišnje i do sedamdeset milijuna kuna.
Osim tog nadasve glupog sistema financiranja, Crkva vjernicima naplaćuje obavljanje službi poput krštenja, pričesti, krizme, vjenčanja, sprovoda i misa zadušnica, a od tih službi dobivaju mnogostruko više novaca nego od same države. Smrt u obitelji sad nosi duplu tragediju - izgubite člana obitelji i još za pogreb, napamet naučeni govor svećenika na sprovodu i neku skromnu misu u crkvi morate odvojiti cijelu svoju plaću.
Famozan je također i tzv. "blagoslov kuća" koji se obavlja poslije svakog Božića, a ako želite taj jednogodišnji "blagoslov", također morate izdvojiti neke novce. . Na kraju će ispasti da radimo samo da bismo financirali Crkvu.

Crkva je ujedno jedan od najbogatijih faktora u ovoj zemlji i ubire ogromna sredstva od najma poslovnih prostora koji su joj denacionalizacijom vraćeni. A tek pusta zemljišta koja su prenamjenom raznoraznih GUP-ova postala građevinska, pa ih je Crkva dobro unovčila. Crkva priča o siromaštvu i drži propovijedi kako treba pomoći onima "malo manje imućnijima", a nikad nisu iz svoje lisnice dali za sirotinju, već im uzimaju. Mislite da je njima stalo do sirotinje? Voze skupe automobile, a neki si ne mogu priuštiti ni rabljeni automobil. Navodno časne sestre i niže rangirano svećenstvo se ne smije previše isticati od prosječnog vjernika, pa ne kupuju najskuplje marke automobila, ali su zato ti automobili mahom novi  (Opel, Toyota, Renault ) koji koštaju «tričavih» stotinjak tisuća kuna i nakon par godina se mijenjaju novim modelom čim se ovaj pojavi na tržištu. Uhvatili su se politike, ali isključivo demografske i nacionalne, a zaboravljaju na socijalnu. Oglase se tek tu i tamo, čisto da ne zaborave na svoju prvotnu dužnost; služenje Bogu i njegovom stadu.

Gdje je tu socijalna osjetljivost onih koji zastupaju narod. Nije li Isus rekao da će prije deva proći kroz ušicu igle nego bogataši ući u Raj. Neka se ugledaju na Crkvu u Latinskoj Americi gdje je svećenstvo mahom protiv diktatora, a uz obespravljeni i osiromašeni narod.

 
Vjera se ne provodi licemjernim govorima već djelom, a što je najvažnije - vjera se ne naplaćuje!